1. |
Prolog
00:45
|
|
||
2. |
Pesama poj
04:59
|
|
||
3. |
Šaman
04:17
|
|
||
Odnekud donela te svetlost rana,
starog nekoliko vekova tmine,
očiju užarenih, mrtvih dlanova,
željnih nedohvatne visine...
Reči se kotile u senci tvoga glasa,
zadrhtao Haron, čamdžija grbavog stasa...
u mrtvoj reci vesla izgubio,
vratio te natrag na leđima mrtvog talasa...
Da zalud svetu daruješ dostojanstvo,
tražeći Čoveka izgubio si carstvo.
|
||||
4. |
Vilindar
05:28
|
|
||
5. |
|
|||
Postoji u meni stari šumski put...
Svaka stopa na tom putu
seća me na tebe.
Ako sam jednom hodila tuda,
poći ću ponovo da te nađem
i prigrlim kao što nikad
umela nisam.
Ostaviću tihi manastir...
Već ga je nežno pokrio sneg,
a nemirne ruke uporno
traže te.
Pratiće me pesma moje
mrtve braće.
Ostaviću tihi manastir.
|
||||
6. |
Dolazi Vreme
08:24
|
|
||
Jedino moj će život doista umreti
za mene jednom.
Jedino trava zna ukus zemlje.
Jedino krv moja čezne doista
za mojim srcem
dok ga napušta.
Vazduh je visok,
ti si visoka,
visoka je tuga moja.
Tuga moja čuje
još nerođene pse
koji laju na ljude
još nerođene.
Dolazi vreme da umiru konji,
dolazi vreme da ostare mašine,
dolazi vreme kada pada hladna kiša
i sve žene imaju tvoju glavu
i nose tvoje haljine...
Dolazi neka velika bela ptica
da snese mesec na nebo
i sve žene imaju tvoju glavu
i nose tvoje haljine...
|
||||
7. |
Srebrne ribe
04:40
|
|
||
Tvoje oči pune tugom moj svet.
Blage jutarnje magle mirišu na sneg.
Osmehuju mi se nemirne oči.
Pod svetlošću meseca igraju
na površini reke.
Hodam po reci i iznova kvasim svoje ruke
u zaludnoj nadi da ću uhvatiti srebrne ribe
iz tvojih očiju.
|
||||
8. |
Avalon
05:09
|
|
||
Hoće li zašumiti voda koja nas je nosila
na drugu stranu
kada besmo deca?
Ni crkve na obali, ni odraza koji reka verno
čuvaše,
ja videti više ne umem...
Toliko me danas tuga lomi.
Hoćeš li podići maglu mekim rukama svojim
da poslednji put
sagledam dom?
Ili smo ključeve detinjstva zauvek,
sestro,
izgubili...
Toliko me danas tuga lomi,
moja voljena.
|
||||
9. |
Kap po kap
03:06
|
|
||
Želim nekud da te vodim
dugo, dugo.
Malo veruj, malo sanjaj,
ništa drugo.
Iza šuma tiho veče
plavim kljunom svija gnezda.
Iza šuma plavo veče tiho kaplje,
kap po kap...
Nikad ne znam gde te nosim,
da l' na dlanu il' u kosi.
Nikad ne znam da l' si reka
Ili ptica,
Ili zvezda,
Ili vetra slap.
|
||||
10. |
Alhemija
07:43
|
|
||
Pod srebrnim granjem jesenjih reči
boraviš jutrom,
razmičeš lišće rukama rosnim...
dotičeš koru...
Tebe li slutim, opojnu, svežu,
u nemom prohladnom snu?
Dotakni poslednji ugao,
pretačući svagdanju vatru
u konačno odsustvo boja...
I ponudi ono što jesi,
tek, svakom ćeš poznatom dvojstvu
nečujno spoznati međe.
I disaće središte tvoje
dok prohladno jezero Lune
bude rađalo dan...
|
||||
11. |
Kad noću budiš se
05:12
|
|
Streaming and Download help
Prkos Drumski recommends:
If you like Prkos Drumski, you may also like:
Bandcamp Daily your guide to the world of Bandcamp